U zbirci «Ako se zovem Sylvia» objedinjene su pjesme Aide Bagi? koje su nastajale u razli?itim razdobljima autori?ina života, do 2007.; sabiranje sje?anja i propitivanje vremenitosti u središtu su njezina poetskog interesa. Dominantni ton u zbirci je melankoli?an, jer rije? je o prisje?anjima, prizivanjima nekih zaboravljenih slika iz djetinjstva, mladosti, ponekad na samom rubu patetike, ali važno je naglasiti kako je autorica ipak uspijeva izbje?i, i to ironijom, ili pak grafi?kim rješenjima – tj. razbijanjem linearnosti stiha. Njezin krajnji cilj je upravo želja za gubitkom sje?anja, jer osloboditi se sje?anja može za nju biti tek lijek, kao što je pisanje pjesama nesumnjivo pokušaj osloba?anja svijesti od tih slika prošlosti. Potrebno je istaknuti i kako se Aida Bagi? nerijetko igra rije?ima, pa neke pjesme pružaju poseban zvu?ni užitak. Utjecaj ?itanja ruske avangardne književnosti ogleda se u pjesmama u kojima je posebno težište na ritmu, ali i na angažiranosti. Aida Bagi? nerijetko se referira na literaturu – na bajke, na balade, na ruske avangardiste, na Slamniga i na hrvatsku žensku književnu tradiciju. Nesumnjivo je pak da je upravo Sylvia Plath njezina posebna inspiracija... (Darija Žili?)