„Bojan Marjanovi? je u svome romanu „Sutra ?emo“ uspio posti?i to da se veli?ina pri?e o?ituje upravo u odsustvu epohalnosti. Ne samo što je na taj na?in demonstrirano vanredno spisateljsko umije?e, nego se i sama literarna namjera doimlje subverzivnom u odnosu na doba kada svjedo?imo preporodu „velikih naracija“ i pripadaju?ih kategori?nosti. Radi se utoliko o najfinijem proznom tkanju, o minucioznom, stilski izbrušenom postupku preko kojeg Marjanovi? – kombiniraju?i tri narativna glasa – nema tek ambiciju rasvijetliti „nijanse stvarnosti“, nego nas uputiti na to da izvan nijansi stvarnost i ne postoji, s tim da jednu od važnijih ?ini sama literatura. Svojevrsna anatomija ljubavi ujedno je anatomija društvene svakodnevice, s nizom pronicljivih esejisti?kih pasaža o mnogo?emu – od balkanske verzije kapitalizma, preko muškoga doživljaja pisoara, pa do dirljivog opisa Beograda – ali i junakinjom koja elegantno i samosvjesno tumara izme?u dva svijeta, fiktivnog i fakti?kog, podsje?aju?i nas sve vrijeme na to da literatura jeste stvarnost. Ovu to ne ?ini manje brutalnom. Na gotovo svakoj stranici ovoga romana u pozadini potmulo bruji nasilje, sistemsko i individualno, naj?eš?e kao slutnja i stalna prijetnja, a katkad i kroz „živi nastup“, kao da je ritam života definiran (i) asortimanom svakodnevnih okrutnosti. Decidiranih zaklju?aka i kona?nih istina, rekosmo, nema, osim u ocjeni da nam Bojan Marjanovi? svojom prozom donosi snažnu književnost.“ – Viktor Ivan?i? „Iz onoga što se na po?etku ?ini kao obi?na, generacijski kodirana ljubavna pri?a s troje glavnih aktera, Bojan Marjanovi? razvija neo?ekivano precizan pripovjedni komentar vremena u kojem ta pri?a nastaje: našeg društvenog i ekonomskog ovdje i sada, našeg poraznog prezenta. Naizgled, geometrija ljubavnog trokuta je jasna: Sara i Goran, Sara i Darko; jedna veza (možda) završava, druga (možda) zapo?inje. Ali mnogo više toga je u ovom romanu možda: nesigurni poslovi i promašene prilike, stalna perspektiva odlaska iz države, biografije koje ovise o kocki klasne pripadnosti... Suvereno ispri?an iz tri pripovjedne perspektive i kroz tri dosljedna narativna registra, obilno natopljen alkoholom, s no?nom vizurom grada u pozadini i narodnom muzikom umjesto soundtracka, „Sutra ?emo“ je nešto poput pri?e o ljubavi u doba permanentne nesigurnosti: vedra melodrama za djecu prekarijata.“ – Boris Postnikov