Ova knjiga je napisana na talijanskom jeziku, ali njezin autor Roberto Calasso dao joj je francuski naslov: La folie Baudelaire. Rije? folie danas zna?i ludost, ludilo; budalaština, ludorija, šala; pretjerivanje; ali zna?ila je prije tako?er ladanjski dvorac; vrtna sjenica, paviljon. U posljednjem poglavlju knjige spominje se kako je zlobni i prosvije?eni kriti?ar Sainte-Beuve napisao da je Baudelaire sagradio “neobi?nu sjenicu, dovoljno ukrašenu, dovoljno nagizdanu, ali dovoljno privla?nu i tajanstvenu”; smjestio ju je na “krajnju to?ku romanti?ne Kam?atke” i nazvao Folie Baudelaire, jer su se tako u 18. stolje?u nazivale posebne gra?evine posve?ene dokolici i užitku. Na tom zabitnom i privla?nom mjestu, u zemlji koja se smatra pretežno nenastanjivom, ipak ne ?e nedostajati posjetitelja — od Rimbauda do Prousta. Štoviše, ono ?e postati neizbježnim raskrižjem onoga što se otada javlja pod imenom književnosti. To je pri?a na?injena od pri?â koje naginju k tomu da se ispreple?u — sve dok ?itatelj ne otkrije da je tijekom nekoliko desetlje?a Baudelaireova sjenica ponajviše bila grad Pariz. Roberto Calasso, ro?en 1941. u Firenci, talijanski je pisac i nakladnik. Od samog osnutka 1962. radi za Adelphi Edizioni, a 1999. godine postao je i predsjednik te milanske izdava?ke ku?e. Nakon uspješne karijere u izdavaštvu, svrstao se me?u vode?e talijanske intelektualce. Baudelaireova sjenica (2008) pripada ciklusu djela koje je teško žanrovski svrstati, a uklju?uje naslove La rovina di Kasch (“o Talleyrandu... i svemu ostalome”, 1983.), Svadba Kadma i Harmonije (o gr?koj mitologiji 1988., hrvatski prijevod 2015.), Ka (o hinduskoj mitologiji, 1996.), K. (o Franzu Kafki, 2002.), Tiepolova ruži?asta (o slikaru Giambattisti Tiepolu, 2006. hrvatski prijevod 2011.), L’ardore (o vedskoj filozofiji, 2010.) te zasad posljednji naslov, Il Cacciatore Celeste (2016). Usto, Calasso je autor romana L’impuro folle (1974) te pet knjiga eseja: I quarantanove gradini (1991), La letteratura e gli dei (2001), Cento lettere a uno sconosciuto (2003), La follia che viene dalle Ninfe (2005) i L’impronta dell’editore (2013). Preveo s talijanskoga: Mate Maras 51 ilustracija u boji