Pripovijest umalo istinita o nemogu?em susretu s Pier Paolom Pasolinijem   Ugled jednog od najzanimljivijih talijanskih autora srednje generacije Emanuele Trevi stekao je slojevitim djelima u kojima na samosvojan na?in miješa prozne žanrove. U knjizi Nešto napisano, koja mu je donijela Europsku nagradu za književnost, Trevi kombinira autobiografiju i esej pripovjedaju?i o danima kada je kao zaposlenik Zaklade Pier Paolo Pasolini, zahvaljuju?i osebujnoj Lauri Betti, bivšoj glumici i voditeljici zaklade, bio podvrgnut svojevrsnom inicijacijskom obredu. Sje?anja se izmjenjuju s promišljanjima o Nafti, Pasolinijevom djelu u kojemu talijanski kriti?ari i danas traže odgovor na pitanje o autorovoj nerazjašnjenoj smrti: “Nafta je duga?ak odlomak, ono što ostaje od ludog, vizionarskog, objaviteljskog djela koje probija sve kodove. Pasolini je na njemu radio od prolje?a 1972. do dana koji neposredno prethode njegovoj smrti, u no?i izme?u prvog i drugog studenog 1975. Nafta je divlja zvijer. Kronika procesa spoznaje i preobrazbe. Ona je spoznaja o svijetu i eksperiment nad samim sobom.” U svojemu podjednako raznorodnom i fragmentarnom tekstu Trevi promi?e Piera Paola Pasolinija u paradigmatsku figuru talijanske i europske kulture 20. stolje?a te nudi druk?iji pogled na njegovo posljednje djelo, tuma?e?i ga kao kroniku osobne inicijacije i nepovratne preobrazbe — uzvišeni bljesak spoznaje koji “presijeca dušu”.   Prevela s talijanskoga Tatjana Peruško   Emanuele Trevi (Rim, 1964.) talijanski je književni kriti?ar i spisatelj. Objavljuje esejisti?ka, književnokriti?ka i prozna djela. Sura?uje s dnevnim listovima, urednik je brojnih književnih publikacija te voditelj radijskih emisija o književnosti na RAI-ju 3. Osim nekoliko romana (I cani del nulla, 2003., Senza verso, 2005., Il libro della gioia perpetua, 2010.), objavio je dvije knjige intervjua (s ocem Marcom Trevijem, psihoanaliti?arem te piscem Raffaeleom La Capriom) i nekoliko knjiga kriti?kih eseja (Istruzioni per l’uso del lupo, 1994., Musica distante, 1997. i dr.).Ugled jednog od najzanimljivijih autora srednje generacije Trevi je stekao esejisti?kim tekstovima te osobito zanimljivim žanrovskim kombinacijama u slojevitim proznim djelima poput knjige Nešto napisano (Qualcosa di scritto, 2012.).